LAVA PRIMITIVIZMA

Talas lažnih, izmišljenih „zvezda“ i „poznatih“ sve više zapljuskuje i preliva se na društveno – političkoj pozornici Srbije. Preliva se kao – mulj, otpadak, trula trava, mrtva riba, pokvarena creva…
U toj predstavi učestvuju svi – državne institucije, kulturne institucije, televizije i štampani mediji. Naročito – mediji.
Do juče, neki provincijski anonimus Vrećo, pobegao je neki dan pre tivatske premijere i nije odigrao Koštanu. Strasnu Vranjanku. Sve se diglo na noge: za Vreća, protiv, jeste i nije bolestan, jeste i nije kukavica, vrte se spotovi… Ozbiljna zabrinutost nacije! Danima.
Digli neznalici cenu.
Uz njega, pored njega, su stotine sličnih. Cele ekipe „paparaca“ prate i zure šta rade estradne „veličine“ po Crnogorskom primorju: Era se „samozadovoljava“ u nekom morskom školju; Nata neće da plati piće od deset evra jer oni ne znaju „ko je ona“; Romana pokazala „cica micu“; Stanija vežba dva sata dnevno; Dačićeva direktorica izgubila psa od 5.000 evra; Topalkova ćerka ima lepšu guzu od Kim Kardašijan; Filip Živojinović je grlio druge devojke dok mu je devojka pevala u klubu; Mia uživa sa Bojanom…
Zovu se „Afrika“, „Ajfon“, „Mercedes“, „Maca diskrecija“, „Mimi oro“. Neki bizgovi iz „parova“su glavni oplođivači…
Orvelova mašta o životinjskoj farmi je presušila u odnosu na srpsku estradnu farmu.
Na drugom delu scene, tobože ozbiljnije, u istom komedijaškom maniru, prse se razni komentatori, kolumnisti, eksperti, stručnjaci, menadžeri, piarovci, tviteraši… Mnogi od tih pisaca i dušebrižnika do juče su graktali kako je, na primer, Boris Tadić – nezamenjivi lider, a danas im je Aleksandar Vučić – strateg budućnosti.
To je sad moralni, stručni, profesionalni problem.
Još gore i opasnije je što oni – sve znaju. Svejedno im je da li govore o britanskoj krizi, islamskoj državi, vojnom udaru u Turskoj, da li je bolje za Srbiju da pobedi Tramp ili Klintonova, kako dovući strane investicije, o Boru, Savamali, Železari… Svoj ulog tome prilažu čak i profesori univerziteta i akademici!
Nikada toliko univerzalnih neznalica, samouverenih, ispršenih, u šarenim košuljicama kratkih rukava i farmerkama, nije ni šetala društvenom scenom a kamoli danonoćno se obraćalo naciji.
To je jato gusaka.
To su skupljači perja.
Prodavci magle.
Partijski kelneri.
Nacionalne bozadžije.
Patriotski zelenaši.
Pijačni tezgaroši.
Opskurni ideolozi.
Invalidi stručnosti.
Možemo li ovako dalje?
Ići ćemo tako i dalje.
Ova komediografska igra znanja, autoriteta, profesije, etike, morala, zarade – nastaviće se u više činova. Čak pojačati. Proširiti.
Ovi sadašnji zavodnici masa postaće – „oslonac“ naše kulturne i društvene sutrašnjice. Epizodisti i starlete svih vrsta, razviće se u nosioce glavnih uloga. Režiraće nam život.
Oni će se pitati. Oni će odlučivati. Oni će paliti i žariti.
Dok ne izgorimo.
Ništa, baš ništa, ne najavljuje, ne naslućuje, da se ta vatra primitivizma i javašluka, koja guta jezik, etiku, estetiku, modu, zaradu, zaslugu i sve što valja – može zaustaviti.
Pepeo tog nacionalnog sagorevanja može nas zatrpati i prekriti. Kao vrela lava Vezuva predivne Pompeje.
Kad će nas, i ko će nas, onda otkopavati?