„Glogi” u Parobrodu

izvor: Tanjug / foto: Boško Karanović (Hello)
Knjiga o Nebojši Glogovcu „Glogi” multimedijalno je promovisana razgovorom sa njenim piscem Aleksandrom Ðuričićem i gostima, te prikazivanjem filma „Ustav Republike Hrvatske” i izložbom glumčevih fotografija autora Dalibora Danilovića.
Pred brojnim posetiocima koji su ispunili prostor Ustanove kulture „Parobrod” Ðuričić je rekao da nije poznavao, niti u toku svoje novinarske karijere intervjusao Glogovca (1969-2018), već je tek na poziv izdavača „Vukotić media“ krenuo u istraživanje života, lika i dela, prenosi Tanjug.
– Znamo da je Glogi veličanstven glumac, a sad sam se uverio da se radi o velikom umetniku, ne samo dramskom, već i o pesniku – rekao je Ðuričić, koji je u svojoj knjizi prvi put objavio nekoliko Glogovčevih pesama, koje su prisutnima izgovorili glumci Anica Dobra i Stefan Bundalo.
Ðuričić je rekao da je radeći na knjizi shvatio da među glumcima „postoji Glogovčeva generacija, koja nema veze sa godinama, ali ima veze sa nekom vrstom poštenja, iskrenosti, nepotkupljivosti, prijateljstva i posebnog smisla za humor”.
– Kažu da je živeo samo 49 godina, međutim kad pogledamo šta je ostavio iza sebe, uloge, prijatelje, decu i sve strasti, siguran sam da je živeo mnogo duže – ocenio je Ðuričić.
Pozorišna rediteljka i književnica Vida Ognjenović je pohvalila knjigu i ideju autora da je napiše, jer je, kako je rekla, Glogovac nedovoljno pročitana knjiga, slojevita i zagonetna.
– Ne kažem da ga je ova knjiga odgonetnula, ali je pokazala put kako se odgonetava takva zagonetna ličnost. Glogi je bio glumac koji je razumeo svaku reč, koji je odigrao na stotine uloga i u svaku je ulazio i izlazio kao da je za njega napisana – kazala je Ognjenović.
U razgovor se iz publike uključio pozorišni reditelj Dejan Mijač koji je rekao da je Glogovac „umeo i imao nešto što je Božji dar” i da je glumca uvek doživljavao kao „blagosloveno biće”.
Izdavač Manojlo Vukotić rekao je da je Glogovac bio „divan čovek i glumac i čestiti Hercegovac”, a da je o njemu napisana „jedna od retko toplih, iskrenih knjiga u kojoj nema nekih velikih naravoučenija, već se pouke mogu izvući iz onoga što pričaju njegovi prijatelji”.